..anJa..×

.biLo mie dragO :D

..I prOlazeci tako gradom pUnim ograda,i pOred ljUdi koji ih Grade oko svOje kuće i okO svoG malog žiVota i srca-šiljaSte,hrapave,viSoke,bodljikave-sjetim sE kako sam kaO dijete mRzila ograde.




No,Da,danaS razumijem odraSle i danaS bi i sama Gradila kao većina okO mene.Birala bi čvrSte materijaLe,otporne,šiLjke na vrhu,da neBi neki nepozvani uLjez ušetao U moj život i poremetiO keramičku figurU u mom vrtu.




No pitam se,možDa će taj uLjez naći put da nam uniŠti buket ruŽa ako To zaiSta želi.I možda U tom pretjerivanju oGrađivanja zaboravljamo pritom da prijeČimo put oNima koji bi možda unjeli mir U naŠ život.Pitam se... Je li sumnja U ljude ikada donjeLa iSta dobro??




kaDa stavimO Na vaGu gUbimo Li viŠe ako otvaRamo srCE iLi aKo priLazimO ljUDima otvoREnog srCa?????

Možda ipak svatkO treba naći svoj odGovor i naravnO živjeTi s njiM..A dotle ću i daLje dok pUtujem promatrati ograde-bakrene,maSivne,žeLjezne,viSoke sa ŠiLjcima na vrhovima,niSke i bodljikave,one oD trnja i betona..I razmiŠljati može li Se napraviti ograda od Čokoladica i biSera,škoLjaka... Možda kada Bi gradili takve ograde,možDa,ali možda bi tada naŠ mali Svijet izgledao ljepŠi,a vrt duŠe mirniji i Staloženiji..
Lopov ako žeLi,on će ionakO uĆi..!

..ograĐujem Se najveČim Šiljcima!!!

>.hUn mOi imaSh 16.!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!




U ovOm ziVotu pOStoji nekOliko zeLjica:
..želim iskrenog prijatelja…
..želim se svakog jutra probuditi sretna….
..želim voljeti….i biti voljena…

hUn mOi..Ti imaS iSkrenog pRijateLja..tO saM JA :D (dobrooOO i darkO)
mOzda Se ne prObudis svakOg juTra sretNa..nO Mi sMo tU Da Se potrUdimo
sTo ceSce staviTi osMijeh Na tvoE liCeko (sesnestogodisnje) :D
.vOlis i vOLjena Si..imaS deCka kOi Je predObar..

sVe stO zeLim reCi Je da sU 3 najvaZnije zivOtne zeLjice iSpunjeNe i zeLim Da takO i oStane!




hvaLa Ti Za svE!

I'd like to be the sort of friend that
you have been to me;
I'd like to be the help that
you've been always glad to be.




And it's the stars
The stars
That shine for you!

Nocas,hodala sam
uskim puteljkom.
Srce mi je udaralo
jako od strha..
Oko mene bila je
suma puna drveca
bez listova..
Osamljena stabla,
uvinutih,tuznih
grana..
Uz kraj puta stajala
su lica nekih ljudi..
Nepomicno su stajali
i samo sutjeli otupjelih
pogleda.
I ja sam ih sve
prepoznala..
To su moje nekadasnje
prijateljice..
No sada su samo
nepoznata lica u sumi
sutnje,straha i bola..




Ujutro..htjela sAM pobjeCi od svEga..
SjEla Sam na vLak i poBjegla ..dAlje Od sviH..
dA razBistrim Misli..
Da nesTane ta bOl razoCaranja U ljudE..da Mi nesTo vrAti naDu..




i tadA poCinje moJa pricA.. ¤STRANAC U NOCI¤

Bila je vruca ljetna noc,sparina u zraku,osjecaj otkrivanja ovog zivota davao mi je osjecaj nemirnosti.Trudila sam se da zaspem,no toliko je misli bilo u meni koje su se samo rojale i svaka zabila sve jacu bol u srce,toliko osjecaja,toliko samoce i razocaranja u ljude.U mojoj dusi nije bilo mira,samo uspomene koje bole i rijeci koje stvaraju jos veci nemir u meni..Toliko sam zeljela vjerovati da ovaj svijet i nije toliko los,toliko sam zeljela vjerovati da ljudi i nisu toliko zlobni,sebicni..No zeljela sam dokaz,zeljela sam pronaci osobu koja ce shvacati ovo sto sada pisem i koja ce mi dokazati da nije sve tako,da postoji nada,da postoji iskren osmijeh,da postoje tople rijeci koje ce umiriti moju dusu i naravno da postoje ljudi koji te nece iznevjeriti.Dosla sam ovdje da se samo na trenutak odvojim od svoje sredine,da ne gledam poneka zlobna lica tugom u svojim ocima.Jer ne zelim da vide tu tugu,zelim da misle da sam jaka i sretna.Ne zelim da vide da su postigli sto su htjeli.Zeljela sam osjetiti mir,mir u dusi bar na tren.No nisam ga imala iako sam bila daleko od tih ljudi,daleko od tih pogleda..Okretala sam se po krevetu,u sebi zapomagala za pomoc,vrucina mi nije dopustala da disem..Odlucila sam ustati iz kreveta i prosetati ulicama nepoznatim..Iskrala sam se iz stana i sa olaksanjem udisala svjeziji zrak..Tada srela sam stranca,stajao je na kraju ulice..Nasmijesio mi se i zamolio cigaretu..Kao i obicno pruzila sam mu,htjela sam otici no stranac se toplo nasmijesio i zamolio me da ostanem..Bilo me strah stajati uz stranca u potpuno praznom kvartu i ipak pobjegla sam iz stana.Bilo je dva sata ujutro,a ja sa strancem pricam o svemu.On se smije mojim glupostima i ja to volim..Na trenutak smo se smirili i sjeli na ugao.Pogledao me svojim plavim ocima i pitao sto radim na ulici u ovo doba.Odgovorila sam kako ne mogu zaspati,nisam zeljela u detalje.Stranac se slozio sa mnom te je zakljucio da je to zbog punog mjeseca.I stvarno,pogledala sam veliki mjesec nad nama koji je djelovao tako carobno na tu noc i osjetila neki mir..Nastavili smo pricati na tome malome uglu dok je veliki mjesec na nas bacao svu caroliju.A ja tako volim sapate i iskrene razgovore u noci..Pitala sam se kako je moguce da te obicni stranac toliko shvaca,zasto dok sjedim s njime na malome uglu se osjecam tako bezbrizno,kao da sam pronasla onaj svoj mir po koji sam i dosla..On mi je dokaz!Otvorila sam mu svoju dusu,a on je meni poklonio svoje misli,svoju dusu i najtopliji osmijeh..Na cesti je pronasao neki slatki privjesak,uzeo ga i darovao mi ga je..bila sam sretna :D Polako je poceo svitati dan,ljudi su kretali na posao,pekare su pocele dostavljati kruh,no mi smo i dalje sjedili na svome uglu.Mjesec je nestao,a s time i car te noci..Rastali smo se na nasemu malom uglu i svaki je krenuo u svom smjeru...I sada,ne znam ni kako se stranac zove,ne sjecam se ni kako je tocno izgledao,no znam da mi je podario najtopliji osmijeh,podijelio sa mnom i one najdublje misli na kraju dokazao da nisu svi ljudi u zivotu toliko zlobni,toliko losi.Pojavio se u pravome trenutku.Kao cudo koje me doslo spasiti,izbaciti rutinu losih osjecaja..Rekao je da nije zivot uvjek kriv za sve kao mi sudimo,nego ljudi,rekao je da pazim kada biram ljude koji ce biti u mome zivotu..Mozda ponekada trebamo dopustiti strancu da ude u nas zivot,ostale dane kada sam lutala i promatrala ljude pomislila bih,tko zna sto se skriva u njihovoj dusi,nikada ne mozemo znati,mozda smo prosli kraj osobe koja bi dala sve za podrsku,za topli osmijeh..za iskren razgovor.No cudno je to kako mi je stranac usao u zivot,uvukao se pod kozu.Ta cetiri sata razgovora s njime zauvijek cu pamtiti,stranac mi je poogao da zivot vise ne gledam tuznim pogledom..Cijeli dan lutam ulicama ne bih li ga pronasla,no mozda je trebalo biti ovako.To je bila carobna noc,sa carobnim mjesecom,carobnim osvjezenjem u zraku,carobnim osjecajima.On je kao andeo usao u moj zivot i zalijecio rane na mojoj dusi.Zahvalna sam mu na tome,na osjecaju mira,carobnosti,spokoja,srece dok sam sjedila s njime na nasem malom uglu koji cu zauvijek pamtiti..